DjeverušA ili DijeverušA: tražite pravilno oblik.
Pravilan oblik je djeveruša — s „je“ u drugom slogu; riječ prati osnovu mužjaka djever (djever, djeveruše, djeverušom) pa se dijeveruša smatra pogreškom pod utjecajem metateze ili nepažnje.
Ja ću nastaviti s primjerima i izvorima ako želite potvrdu u rječniku.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o riječi djeveruša, ja to obično obrazlažem kao da gledamo komad tkanine: vidiš šavove, znaš gdje je kroj.
Riječ se piše s “je” u drugom slogu — dje-ver-u-ša — jer taj slog nosi kratkouzlazni naglasak. Zato *dijeveruša* pada odmah; ne odgovara kroju.
Isto pravilo vidiš i u muškome obliku: djever.
U deklinaciji se “je” ne gubi: djeveruše, djeverušom, djeverušina — sve ide po istoj logici, bez iznenađenja.
Moj je savjet: kad nisi siguran, izgovori riječ naglas kao da je pjesma — slogu po slogu. Često je dovoljno da čuješ gdje prirodno pada naglasak… i pravopis se složi sam sa sobom.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govorimo o naglasku i šavovima riječi, najbolje je to odmah primijeniti u rečenicama — tako se stvarno uči.
Osoba koja piše ili lektira tekst treba zadržati je u drugom slogu: djeveruša. I nemojte ga razdvajati kad mijenjate oblike: djeveruše, djeverušom, djeverušina, djeverušama — sve to čuva isti naglasak.
Primjeri? Evo par prirodnih: Djeveruša je ukras svadbe. Ili: Pozvala je manje djeveruša nego prošle godine. U drugom primjeru jasno se vidi množina i mjesto naglaska.
Savjet iz prakse: kad sumnjate, bacite oko u rječnik. Jedna brza provjera može vam uštedjeti neugodne ispravke pred publikom.
Ja sam jednom na radiju izgovorio pogrešno… naučio sam lekciju — od tada provjerim svaki “nevidljivi” jezični detalj.
Najčešće greške i razlikovanje
Je jedna zamka koja stalno viri iz govora i pisama — stavljanje *i* umjesto *je* u drugom slogu: dakle dijeveruša kad treba biti djeveruša.
Čuje se u kafićima, na fejsu, i u porukama… i vodi do krivog naglaska, pa se lijepi krivi padeži.
Praktično: provjeri muški oblik — *djever*. Drži “je” u svim oblicima: djeveruše, djeverušin, djeverušom, djeverušina, djeverušama. Kad zapne, pročitaj naglas; ponekad glasopis razotkrije grešku bolje od pravopisa. Mnemotehnika? Ja si ponekad ponovim: *djever + uša* — radi kao špaga.
Mala osobna ispovijest: i ja sam to jednom poslao u poslovni mail. Sramota — ali od tada uvijek naglas provjerim. Simple, a učinkovito.
