„To ‘mature’ naslova razliku između razvoja i roka.
‘Mature’ znači postupno sazrijevanje ili postizanje spremnosti; ‘be due’ znači zakazani rok ili obveza koja stiže na određeni datum. Odaberem ‘mature’ kad mislim na proces i rast, ‘be due’ kad mislim na rok ili obvezu; provjeravam i gramatički oblik.
I objasnim primjere i pravila dalje. ”
Pravopisna i gramatička osnova
Malo o toj zaguljenoj temi, onako iz razgovora uz kavu: pisanje /ije/ nasuprot /je/ nije samo puko slušanje riječi. Radi se o sustavu koji spaja duljinu samoglasničke skupine, povijesnu tradiciju i gramatičke obrasce — pa zato mnogima izgleda zbunjujuće.
Dugo izgovoreno /ije/ često ide s pravopisnim /ije/ (mlijeko, cvijet). Kratko /je/ obično ostaje /je/ (djed, čovjek). Ipak, ima iznimaka; ponekad oblik glagola odluči umjesto vas. Zato vrijedi pratiti porijeklo riječi i gramatičke izvedenice… i slušati kontekst značenja.
I da, jednom sam napisao “mlijekar” umjesto “mliječar” — i dobio prijateljski podsjetnik. Sitnice, ali znače. Ako želite, pokazat ću par konkretnih riječi koje često zbunjuju.
Praktična primjena u rečenicama
Prethodno objašnjenje o povijesti i pravilima pisanja /ije/ nasuprot /je/ korisno je, ali sad idemo na praktično — bez suhoparnih definicija. Razmišljajte o tri jednostavne leće: izgovor (dugo ili kratko), gramatički obrazac (je li to glagol, imenica ili pridjev) i značenje (mijenja li promjena smisla). To stvarno radi u praksi.
Ja često provjeravam riječ naglas, pa zapisujem: ako čujem dugu vokalnu skupinu, vjerojatno je /ije/; ako je zvuk kratak ili ustaljen, bira se /je/. I da, postoje iznimke — zato vrijedi znati par primjera: dospijevati — /ije/, glagol; djed — /je/, ustaljeno; cvijet — /ije/, imenica; čovjek — /je/, kratko.
Primijenite to dok pišete poruke, postove ili članke… uštedit ćete vrijeme i izbjeći neugodne ispravke.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Mnogi misle da je pravilo “dugo protiv kratkog” nepogrešivo — pa stavljaju *ije* čim riječ zvuči ljepše. Ispada da je to klišej; često pogriješe.
Primjer: rječnik pišemo s *je*, ali cvjetnjak — iako neki vuku *cvjetnjak* s dužim izgovorom — u pravilu zahtijeva *je*.
Kako se snaći? Ne improvizirajte: provjerite etimologiju, naglasak i značenje.
Male razlike mijenjaju sve — *slijedeći* i *sljedeći* nisu zamjenjivi. Tradicionalne forme (npr. *Tijelova*) ostaju ortografski zaštićene.
Savjet iz prakse: držite rječnik pri ruci, slušajte standardni govor — i probajte parove riječi naglas. Ja sam jednom napisao tekst s pogrešnim *ije*; sram, odmah popravak… i naučeno.
