Delinquent ili delinkvent — pitanje pravopisa i etimologije.
Delinquent je standardan engleski oblik izveden iz latinskog delinquere; varijante poput „delinkvent“ i izgovorni oblici bez n pojavljuju se u govoru, ali u formalnom pisanju koristite „delinquent“.
Ja ću nastaviti s primjerima i izvorima ako želite.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna zagonetka koja se krije u riječi delinkvent često izazove rasprave… i poneki osmijeh u kafiću.
Riječ potječe iz latinskoga delinquere, pa u korijenu ostaje „n“ — zato je pravilan oblik delinkvent, ne delikvent.
Često čujem onu verziju bez „n“ na ulici, u kavani, u uredu. Normalno. Ali norma kaže: čuvaj ono što etimologija nosi.
Muški oblik je imenica delinkvent. Deklinira se uobičajeno: delinkventa, delinkventu, delinkventom… i množina delinkventi.
Iz toga nastaju izvedenice: delinkvencija, delinkventica, delinkventno — pazite na „n“.
Moj savjet? Kad niste sigurni, zamislite latinski izvor… ili pitajte nekog lingvističkog prijatelja uz kavu. Zvuk i osjećaj često otkriju pravilo prije nego što ga pročitate.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon što objasnim porijeklo i pravilan oblik riječi, prelazimo na praktičnu upotrebu u rečenicama — ali bez suhoparnog žargona.
Primjer: „delinkvent je priveden“ zvuči kruto; bolje: Mladi delinkvent završio je u pritvoru zbog krađe bicikla. Evo kako se ugrađuju izvedenice i zašto je važno sačuvati etimološko „n“ — kaže li netko delikvent, stvar je već pomalo izobličena.
Padeži? Pokazat ću na paru konkretnih primjeraka, ne poljima gramatičkog bloka, već u rečenicama koje stvarno koristite u novinskom tekstu ili školskoj zadaći.
Stil prilagodite: formalno — kraće, preciznije; neformalno — fleksibilnije, s fleksijom i emocionalnim nabojem.
Korisno za nastavnike, novinare i roditelje koji žele točnost bez pretjerivanja… i da, manje „n“ — više smisla.
Najčešće greške i razlikovanje
Gdje najčešće griješimo s riječju delinkvent? Često zbog govornih skraćenja — preskoči se etimološko „n“ — ili jer nam se čini da delikvent zvuči „jednostavnije“. I eto ga, taj oblik curi u medije i među mladima poput virusa.
Pogreške se vide u pisanju i govoru, pri deklinaciji (delinkventa vs. delikventa) i u izvedenicama — delinkvencija je standard, delikvencija nije. Koristan trik: bacite oko u rječnik ili etimološki izvor prije nego što podijelite članak. Ja sam jednom u školskoj zadaći ispravljao takav lapsus… i osjećaj je bio kao kad na kavi ispravite prijatelja, ali nježno.
Savjet za nastavnike i urednike: sustavno ispravljajte, koristite primjere u kontekstu, malo humora i strpljenja — djeluje bolje od predavanja.
