All-day ili cijeli dan: kratko pravilo za ispravno pisanje.
All-day se piše s crticom prije imenice kao pridjev (an all-day seminar → all-day seminar), dok whole day stoji bez crtice iza glagola ili uz član kad ističe trajanje (she worked the whole day → radila je cijeli dan).
Imam nekoliko jednostavnih primjera koje ću odmah pokazati.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova za *cjelodnevni* leži u stvarnoj gramatičkoj potrebi: riječ označava trajanje tijekom cijelog dana, pa se piše spojeno.
Kad dvije riječi zajedno stvaraju jedan pojam — poput *cjelodnevni rad*, *cjelodnevni boravak* — hrvatski pravopis preferira spajanje. To nije samo estetsko pravilo; odražava način na koji govorimo i naglašavamo: akcenat i funkcija pridjeva postaju jedinstveni, pa se to odražava i u deklinaciji (vidi: *cjelodnevnog*, *cjelodnevnim*).
I da priznam — i ja sam nekad tipkao “cijelo dana” u brzini. Greška je češća nego mislite.
Ako želite jednostavno pravilo: kad prva komponenta znači “cijeli” i zajedno tvore jednu opisnu cjelinu, spojeno je sigurnije. Osjećaj za jezik pomaže, ali pravilo štedi rasprave… i ispravke.
Praktična primjena u rečenicama
Kad želite opisati događaj koji traje od jutra do večeri, najjednostavnije je reći cjelodnevni — jedna riječ, jasnoća bez filozofije.
Slučaj iz prakse: organizirate radionicu od 9 do 17 sati — napišete cjelodnevna radionica, ne “cijelo dnevna”. Zvuci sitno, ali uklanja dvojbe u deklinaciji i čuva stil.
Evo kako to koristim u stvarnom životu…
- Na pozivu: cjelodnevni izlet.
- U izvješću: cjelodnevnog sastanka.
- U najavi: cjelodnevnim aktivnostima privlačite publiku.
Pogriješio sam jednom, razdvojio sam i ispalo je loše na plakatu — ljudi su se pitali je li to dvije riječi.
Mala je stvar, ali štedi vrijeme i gramatičke prepirke. Koristite riječ kao jedinstvenu cjelinu i bit će jasno — od jutra do večeri.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Zašto se ljudi i dalje spotiču o cjelodnevni? Zato što mozak traži poznate komade, pa razbije jedinicu na “cijelo” + “dnevni” — kao da je riječ slagalica koju treba rastaviti. I onda imamo perverzije tipa “cijelo dnevni sastanak” ili “cijelo dnevnog”, što zvuči nespretno i nepravilno.
Pravilo je jednostavno: cjelodnevni — jedna riječ, jedan pojam. Deklinira se normalno: cjelodnevnog, cjelodnevnom, cjelodnevnim… Ako ste u dvojbi, otvorite rječnik. Ja sam jednom u žurbi napisao “cijelo radni dan” u mailu i kolega mi je to odmah ispravio — sramota kratkog daha, ali lekcija ostaje.
Savjet koji stvarno pomaže: čitajte naglas. Ako se izgovara kao cjelina, pišite je spojeno. Voila — manje pogrešaka, više stila.
