Price ili prce — dobro pitate; tražite ispravno pisanje i značenje.
Ispravno je “price” (eng. price) kad mislite na cijenu; “prce” je tipkarska pogreška—izgovorite /praɪs/, provjerite kontekst cijene i potvrdite rječnikom.
Ja ću pokazati jednostavne provjere i česte pogreške koje vrijedi izbjegavati.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova hrvatskog pisma često zvuči jednostavno: dulji izgovor -> ije, kraći -> je. Ipak — nije to matematička formula koju ubaciš i dobiješ rješenje. Ponekad se dogodi da izgovor i pisanje ne idu ruku pod ruku.
Sjećam se kad sam jednom pisao tekst o djedu i bijelom ogrtaču; zabluda je blizu — izgovor nalaže jedno, pravilo drugo. Zato je korisno držati pri ruci rječnik ili pravopisni priručnik.
Ortografija zna mijenjati smisao: slijedeći i sljedeći nisu samo varijante. Malo prakse, čitanja i — da, pogrešaka — brzo vas učini sigurnijim. Kad niste sigurni, provjera štedi sram… i popravke kasnije.
Praktična primjena u rečenicama
Kad provjeravaš tekst, najbolje je raditi to poput starog stolara koji mjeri svaki komad prije lijepljenja.
Uzmi rečenicu, naglasi sumnjive riječi i poslušaj ih naglas… dugo ili kratko? Dug izgovor često vodi prema -ije; kratak, prema -je. I da — rječnik je tvoj siguran prijatelj kad ti intuicija šapne protivno.
Vježba koju koristim: čitam naglas, zapisujem oba oblika pa ih usporedim u kontekstu. Nekad pogriješiš — i ja sam. Jednom sam na tekstu za lokalni list ostavio „čovjek/je“ u zagradi; urednik mi je napisao samo: „Nije fraktura, nego obična sumnja.“ Naučio sam.
Primjeri za brzo pamćenje: bijel (izgovor dug → bijel/ije), čovjek (kratak → čovjek/je), cijena (dug → cijena/ije).
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon vježbe naglaska i čitanja naglas, sljedeći korak — prepoznati zamke koje i iskusne autore znaju prevariti.
Nemojte se iznenaditi: /ije/ i /je/ često igraju mačku i miša zbog izgovora… pravilo koje pomaže glasi: dugi slog → /ije/, kratki → /je/. Ipak, tu su iznimke.
Rječnik često bilježi duži izgovor za riječ “rječnik”, a pisanje ostaje s /je/ — sitnica koja zbunjuje.
Kako ja to rješavam? Provjerim značenje (slijedeći vs. sljedeći), pogledam morfologiju i primjere uporabe — u 8 od 10 slučajeva to ukloni dvojbu.
Jednom sam zapisao tekst s krivim oblicima i izgledalo je kao da tipkam na autopilotu — neugodno, ali poučno.
Savjet prijatelju: kad sumnjaš, otvori rječnik i potraži primjere. Mirnije se piše kad znaš zašto pišeš tako.
