Cijeniti ili Cjeniti?

by Marria Beklavac

Cijeniti ili cjeniti — tražite točan odgovor.

Cijeniti je standardan oblik u hrvatskom jeziku (povezan s riječima cijena i vrijednost); cjeniti je kolokvijalna, fonetska varijanta. U pisanju i formalnom govoru koristite cijeniti (npr. “Ja cijenim tvoje mišljenje”).

I ja ću nastaviti s primjerima i izvorima ako želite dublje.

Pravopisna i gramatička osnova

Pravopisna dvojba koja nas muči dok pijemo kavu: *cijeniti* ili *cjeniti*? Ja sam to sam triput pogriješio na prvoj godini fakulteta — i prijatelj mi je isprintao rječnik da me “spasi”.

Gledajmo korijen. Kad provjeriš povijest riječi i srodne slavenske oblike, jasno vidiš /ije/ — zato cijeniti zvuči prirodno.

Ne radi se samo o jednoj glasovnoj igri; ima tu i logike: usporedi s *cijena* i *vrijednost* — sve vas vodi prema /ije/.

Pa zašto ljudi ipak skraćuju u *cjeniti*? Brzina govora, navika… i ponekad lijenost. Mali trik: izgovori infinitiv naglas, pa ćeš čuti što ti je prirodnije.

Kratko: piši *cijeniti*. Ako želiš, pokažem ti par sličnih zamki — imam listu koja će ti uštedjeti desetke ispravaka u mailovima.

Praktična primjena u rečenicama

Kad želiš reći da nekoga poštuješ ili cijeniš — koristi oblik *cijeniti*, ne *cjeniti*.

Jednostavno, jasno i praktično… kao razgovor preko kave.

Probaj ovako: “Ja cijenim tvoje mišljenje.” Kratko, sadašnje vrijeme, 1. lice.

Ako pričaš o prošlosti: “Ona je cijenila njegov trud.” Ili: “Mi ćemo cijeniti taj doprinos” — buduće, kolektivno.

Igraj s licima i vremenima: zamijeni ja s mi ili on/ona, promijeni glagol i rečenica pada na mjesto.

Imperativ zvuči prirodno: *Cijenite rad drugih!*

Negacija? “Ne cijenim laž.” Jasno i direktno.

Mali životni primjer: jednom sam, zbog krive riječi, rekao *cjenim* i svi su se nasmijali — greška se pamti. Koristi pravilno, i značenje dolazi samo od sebe.

Najčešće greške i razlikovanje

Pitaj me za kavu i odmah ću ti reći — greška u pisanju riječi poput cijeniti rijetko je slučajna. Često je to kratki put: izgovor povuče /ije/ na /je/, susjedne riječi šapnu krivu varijantu i eto cjena umjesto cijena. I ja sam napravio istu glupost kad sam žurio pisati najavu za event u gradu… sramota, ali korisno iskustvo.

Što pomaže? Etimologija i ritam riječi jasno drže /ije/ na mjestu. Provjeri rječnik. Par riječi za vježbu: cijena — cjena, vijest — vjest, sjećanje — sijećanje… izgovori naglas, barem tri puta, osjećaj će se vratiti.

Mali trik: pročitaj naglas kao da objašnjavaš staroj tetki. Zvuk ti vrati pamćenje brže od bilo kojeg pravila. Praktika i pažnja — to su pravi saveznički alati.

Moglo bi vam se svidjeti