Cjevčica ili cijevčica — tražite pravilan oblik.
Pravilno: cijevčica. Dolazi od imenice cijev (kratki e), pa se po standardnom pravopisu oblik razvija s ije; rječnici i Hrvatski pravopis upućuju na cijevčica kao normu.
I ja ću dalje objasniti primjere i provjeru u rječniku.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad zapneš s pisanjem /ije/ ili /je/, najlakše je poslušati glas u riječi. Dug samoglasnik obično se skriva iza *ije* — kao u *bijel* ili *mlijeko*; kratak se obilježi *je* — poput *djed* ili *čovjek*.
Ne tvrdim to iz vedra neba: testiraj izgovor. Izgovori riječ polako… i osjeti vokal. Ako traje, vjerojatno trebaš *ije*. Ako je kratak, pišeš *je*. Ponekad standardni obrazac pomaže: usporedi srodne riječi ili oblike (npr. množina, prošlo vrijeme).
Da, postoje iznimke — uvijek ih ima — i nisam nepogrešiv: i ja sam nekoliko puta napisao *cijev* kao *cjev* dok nisam poslušao kako zvuči. Pa, umjesto panike, navikni se na tu provjeru glasom. Radi u 9 od 10 slučajeva. I štedi vrijeme.
Praktična primjena u rečenicama
Kad te uhvati sumnja oko pisanja riječi, poslušaj je—doslovno. Izgovor često pokaže više nego dugi pravilnik: izgovori polako, osjeti je li vokal kratak ili dug… pa će ti većinu dvojbi nestati.
Igraj se oblicima. Množina ili prošlo vrijeme znaju otkriti pravilo; recimo, kad promijeniš riječ u umanjenicu (cjevčica, primjerice), često vidiš korijen kakav jest i znaš kako nastaviti.
Ponekad ista riječ u Dnevniku Nove TV zvuči drukčije nego u rječniku — pa poslušaj obje verzije.
Ako i dalje nisi siguran, nema sramote: otvori rječnik. Brzi savjet iz prakse—ako ti spočitavaju pravopis pred prijateljem na kavi, prihvati ispravku kao korisnu informaciju, ne kao napad. Malo prakse svaki dan, i pogreške se smanje.
Najčešće greške i razlikovanje
Puno ljudi se saplete baš na /ije/ i /je/. Pravilo dugo = ije, kratko = je izgleda jednostavno… ali ne drži uvijek. Najbolje: naglas izgovori riječ. Često otkriješ hoće li glas kliznuti prema ije ili ostati kratko.
Mala praksa: provjeri značenje u standardnom rječniku—HJP ili novija izdanja. Tradicija zna varati (Tijelova), umanjenice mijenjaju oblik (zvijezda → zvjezdica; cijev → cjevčica), a ponekad razlika od jedne glaske mijenja smisao (slijedeći vs. sljedeći).
Da budem iskren: i ja sam pogriješio. Kad sumnjam, otvorim rječnik. To ti uštedi neugodne situacije—na prezentaciji, u službenom mailu ili kad pišeš objavu za Facebook pa ne želiš da netko primijeti grešku. Ukratko: slušaj riječ, provjeri izvor, pa primijeni pravilo.
