Čestitajte ili congratulations — dobro ste došli zbog jasnog pitanja o pravilu.
“Glagol je congratulate (I congratulate you) za čestitanje radnji; imenica je congratulation ili češće congratulations za poruke i želje; česta pogreška je congradulate — provjerite rječnik ako niste sigurni.”
I dalje ću razjasniti nijanse tona i formalnosti ako želite.
Pravopisna i gramatička osnova
Kako razlikovati č i ć? Kratko: ne slušaj samo uho, nego korijen i pravilo… ali dopustimo da ti objasnim uz kavu.
Riječ čestitati i čestitka dolaze od korijena čest- (među prvima u rječniku), zato č. Ako si u nedoumici, rječnik je prijatelj — ili pamćenje korijena. Greške poput kuča/kuća ili prića/priča obično su iz govora ili regionalnih varijanti; ja sam jednom napisao “prica” u brzini i prijatelj me ispravio — neugodno, ali poučno.
Praktika pomaže: čitaj novine (Jutarnji, Index), slušaj standardne emisije, i pamt i korijen. Ako želiš, šibaj mi 5-6 primjera pa ćemo ih brzo provjeriti zajedno.
Praktična primjena u rečenicama
Nakon kratkog objašnjenja korijena riječi i zašto je rječnik koristan, prelazim na praktičnu primjenu — kako *čestitati* i *čestitka* zvuče prirodno u svakodnevnim rečenicama.
Govorim kao netko tko to stvarno koristi: u kafiću, na poslu, kod bake… pa da vidimo primjere koje ćete odmah moći upotrijebiti.
Rođendani — Htio sam joj čestitati rođendan. Kratko, jasno, osobno.
Pobjeda — Čestitamo vam na pobjedi. Odlično za sport ili posao.
Blagdan — Marta je čestitala Božić. Malo starinsko, ali i dalje u upotrebi.
Zaborav — Zaboravio si mi čestitati. Direktno, malo neugodno… ali iskreno.
Formalno — Čestitamo na uspjehu. Koristite u e-mailu ili čestitki iz tvrtke.
Mali savjet iz prakse: kad želite zvučati prisno, dodajte ime ili neku sitnicu — “Čestitam, Ana, zaslužila si!” — i odmah dobivate toplinu poruke.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Kad se č i ć pomiješaju u tekstu, rijetko je krivica samo lijenost — često je to ono što čujem od ljudi u tramvaju, na tržnici, u birtiji: izgovor im se preklapa pa se nesigurnost preseli u pismo.
I sam sam to radio; na jednom sastanku posla, kolegica mi je na crtiću ispravila “kuča” u “kuća” i od tad pamtim bolje.
Praktično: poslušaj kako riječ zvuči i vrati se na glavni oblik, primjerice infinitiv — čestitati nije isto što i čestitka.
Regionalne varijante objašnjavaju pogreške, ali ne brišu odgovornost — ako želiš da tekst zvuči profesionalno, vježba + čitanje daju rezultat.
Mala vježba dnevno, šetnja kroz novine ili knjigu, i brzo ćeš primijetiti razliku… i izbjegavati “vruče” umjesto “vruće”.
