Member ili member — tražite pravilo i primjere.
Izbor između „member” i „member“ ovisi o izvoru i pisanju u istom padu: ako koristite englesku riječ bez promjene, zadržite oblik “member”; ako je prilagođavate hrvatskom sklanjanju, napišite „member” + padežne nastavke (npr. membera, memberima) i dosljedno u dokumentu.
I ja ću pokazati jednostavna pravila i primjere dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna osnova riječi *član* često pada na ispitu točnosti zato što ljudi, bez razmišljanja, pišu *ćlan*. Mala razlika u slovu — velika razlika u ispravnosti. Kao susjed koji zna pravila kvarta: član označava pripadnost (član udruge) ili dio teksta (članak, ali *član* u tekstu kad misliš na dio), pa su oblici logični — član, člana, članovi… nema mudrovanja.
Slučaj iz prakse: jednom sam na forumu ispravio objavu gdje je stajalo “ćlanovi”, ljudi su se naljutili, ali pogreška je ostala.
Zato korisna praksa — pamti osnovu i provjeri deklinaciju kad pišeš imenice: članove, članovima. Zvuk je kratak, a pravilo jasno. Nije romansa, ali pomaže da tvoj tekst izgleda profesionalno… i izbjegneš pogrdne komentare tipa “pazi na pravopis”.
Praktična primjena u rečenicama
Riječ *član* treba stajati čvrsto — kao onaj stari kaput koji uvijek znaš gdje je.
Kad govoriš o tome tko pripada nekoj organizaciji, izgovoriš mirno: *član udruge*, *član odbora*. Nije *ćlan*, nije trik. U zakonskom kontekstu kaže se: *u članu 5. zakona* — kratko, precizno, bez okolišanja.
S nekoliko praktičnih primjera: članska iskaznica poziva na identitet; članarina plaćena na vrijeme štedi nepotrebne zamjene; članovi parlamenta sjede u klupama, ne u vakuumu. Ako skraćuješ, pazi na izvedenice — *članski* se ponaša drugačije od *članov*.
Iskreno? I meni se ponekad zamrsi padež kad pišem brzo. Riješeno: držim jednostavne fraze, konkretne primjere i ne kompliciram — čitatelj treba shvatiti formu i značenje bez filozofiranja.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Najčešće zapinjem na dvije vrste grešaka kad pišem ili kad me kolege pitaju o riječi član — i vjeruj, nije samo do tipfelera.
Prvo: č vs. ć. To je stara pjesma. Pravilno je član, ne ćlan. Jedan znak, velika razlika u izgovoru… i u reputaciji pred urednikom.
Drugo: deklinacije i izvedenice koje prođu iz govora u pisanju. Genitiv “člana” često je legitiman u kontekstu — recimo: “neki član odbora”, ali pazi na broj i funkciju: članovi, članove, članovima. Odvedenice? Imamo članski (npr. članski doprinos), članica (osoba), pa i smiješnije tvorbe kao člančić — zvuči umiljato, ali provjeri stil.
Pravna i institucionalna upotreba traži preciznost. Piše se: „u članu 5. zakona“ — bez pretjeranog žargona, jasno i službeno. I da, priznajem: i ja sam jednom napisao ćlan u brzini — urednik me je pogledao kao da sam platio kavu €0,50 i dobio koricu kruha. Tako učimo.
