Angry ili furious — tražite razliku i pripremu riječi za scenu.
Angry označava opću ljutnju od blage iritacije do žustre svađe; furious opisuje ekstremnu, često glasnu ili nasilnu izgubljenost kontrole; biram prema intenzitetu, ponašanju, govoru i posljedicama likova.
Ja ću pokazati primjere i česte pogreške za precizniji odabir.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o /ije/ i /je/, nije to samo pravilo iz udžbenika — to je malo lingvističko promišljanje prije nego napišete riječ na papir.
Slušajte: duži izgovor češće traži zapis *-ije-* — *bijel, cvijet, riječ* — dok kraća, brzinska varijanta obično dobije *-je-* — *čovjek, djed, savjet*. Ipak, život ne stoji u pravilima; rječnik i etimologija znaju posvjedočiti iznimkama (primjer: *rječnik*, *Tijelova*).
Jednom sam zbog krivog zapisa izgubio pola sata na provjeru natpisa za lokalni oglas… naučio lekciju.
Provjerite srodne riječi, poslušajte govor u regiji i, kad niste sigurni, otvorite pouzdan priručnik — on će vam reći je li to *-ije-* ili *-je-*. Malena ulaganja vremena štede zbunjenost i ispravke kasnije.
Praktična primjena u rečenicama
Praktična primjena pravila o /ije/ i /je/ u rečenicama nije mistika — to je posao dobrog čitača. Kad pišem, često izgovorim riječ naglas: dugo -> /ije/, kratko -> /je/. Funkcionira.
Ipak, tu su izuzeci; rječnik (ili HJP online) spašava glavu, posebno kod riječi poput „riječ” i „rječnik” koje lako zbune. Jedan trik koji koristim: podcrtam osnovu riječi u bilježnici i provjerim izgovor — odmah vidiš odgovornost.
Primjeri pomažu više od opisa: bijesan pas, bjesno ponašanje. Vidljivo je i zvučno… i više ti neće trebati misaona akrobacija pri pisanju.
Savjet za publiku: budi konzistentan kroz tekst i provjeri s pouzdanim izvorom kad sumnja počne klopati na vrata. Bolje jedna pretraga u HJP nego neugodno ispravljanje pred čitateljima.
Najčešće greške i razlikovanje
Pitaš se kad ide *ije*, a kad *je*? Dobar znak: kad je izgovor duži, često pišemo *ije* — *bijel* zvuči duže nego *čovjek*. Ali, naravno, nije to uvijek tako… rječnik nam krade iluziju sigurnosti: neke riječi ipak idu s kratkim *je* (provjeri — *rječnik*, *Tijelova*).
Osobno sam triput pogriješio na testu iz hrvatskog — napisao sam *bjesnilo* umjesto *bijes* i gledao u prazno. Pa sam naučio dva trika koja stvarno pomažu: pogledaj korijen riječi (odakle dolazi) i usporedi parove koji mijenjaju značenje — *slijedeći* vs. *sljedeći* znače različito.
Kratko: kad nisi siguran, otvori rječnik. I zapamti par kontrastnih primjera; bolje jedan dobar primjer nego sto pravila.
