Whiteness ili bleaching — tražite jasno objašnjenje.
Whiteness označava stanje: koliko je nešto bijelo ili društveno pojam rase; bleaching označava proces: kemijsko ili sunčevo izbjeljivanje materijala, zubi ili diskursa. Upotrijebite “whiteness” za stanje i “bleaching” za radnju ili rezultat procesa.
Istražit ću primjere tkanina, zubi i jezika da pojasnim dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad pričamo o riječima kao što su bjelilo i bjelina, ne želim predavati iz rječnika — radije ću to objasniti kao da prepričavam susjedovu zgodu uz kavu. Riječ dolazi od pridjeva bijel; tvorba pokazuje kako kratka slogovna osnova diktira izbor je/ij. Zato pišemo bjelilo, a ne bijlilo — zvuči manje prirodno i teško se izgovara.
Slične forme? Imamo paralelu: bijel, bijelo, bijelac i glagol bijeliti. Ali s nastavcima nastaju: bjelina, bjeličast, pa čak i bjelački — svaki nosi trag korijena, samo se prilagodi fonetici. Savjet koji stvarno pomaže: izgovorite naglas, stisnite slog; ako se čini kratko i oštro — ide je.
I da, laički primjer: zvuči kao kad miješaš boju za zid — najprije primijetiš osnovnu nijansu (bijel), pa onda detalje (bjelilo, bjelina). Zapamti tako, lakše se uhvati.
Praktična primjena u rečenicama
Kad govorimo o riječima poput “bijel” i “bjelilo”, najbolje je staviti stvari na stol — kao da objašnjavam susjedu dok pijemo kavu.
Ako se ime sredstva ili pojave izvodI iz pridjeva bijel, često ćete vidjeti bjelilo ili bjelina: „Za pranje prozora upotrijebio je bjelilo“, „Na fotografiji dominira bjelina svjetla.“
No, kad tvorba zadržava osnovni oblik pridjeva, piše se jednostavno bijel i izvedenice kao bijelac ili glagol bijeliti.
Primjeri? „Stablo je bijelo od cvjetova.“ „Selo su obojili žitelji koji bijele kuće.“
Moj praktičan trik: slušajte ritam riječi — duljina slogova često otkriva što treba.
Nekad pogriješim i ja; pogledam rječnik. Bolje pet sekundi provjere nego godina s pogrešnim natpisom.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Pogreške s “bj” i “bij” vrebaju čak i od onih koji misle da znaju pravilo. Ja sam to par puta zafrknuo dok sam pisao članke — napišem bjelilo, pa pogledam i pitam se jesam li ga zapravo uvijek koristio tako.
Kratki slog traži “je”: bjelilo, bjelina, bjeličast — to zvuči prirodno i ritmično. Dokle god osnovni oblik (pridjev ili imenica) pokazuje kratki slog, držimo se “je”. S druge strane, bijel, bijelo, bijelac, bijeliti nose “ij”.
Jednostavna provjera: pogledaj osnovu riječi. Uštediš vrijeme, izbjegneš sram pred kolegom ili urednikom… i manje crvenih ispravaka u Wordu.
