Bedž ili beđ — provjerimo to odmah.
Ispravno je “bedž” (muški rod), izgovara se s glasom /dʒ/ kao u “džem” ili “džip”. Sklanja se redovno: bedža, bedžu; množina bedževi. “Beđ” s palatalnim /đ/ nije standardan.
Ima smisla uvježbati izgovor kroz ponavljanje i snimke — ja mogu pomoći s primjerima rečenica.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad se o tome priča bez žvakanja pravopisnih klišeja — bedž nosi zvuk /dž/, ne /đ/. Tako kažu pravila standardnog hrvatskog; tako ja govorim nakon nekoliko kava s kolegama iz redakcije.
Riječ dolazi iz engleskog, zadržala je izvorni fonem kao u džip i džez — pa pišemo bedž. Ako se mučite pri izgovoru, slušajte: to je ista grupa zvukova kao u “džem”, samo kraće.
Muški je rod; deklinira se normalno (bedž, bedža, bedžu…), množina bedževi. Korisno za novinare, dizajnere i one koji rade s natpisima: pogrešan znak može zabuniti čitatelja.
Moj praktični savjet: vježbajte čitanje naglas — nekoliko ponavljanja i zvuk uđe u naviku. Djeluje, zajamčeno.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete ili govorite *bedž*, pazite da zvuči kao /dž/ — ne kao beđ. To je praktično pravilo koje štedi glavu kad morate brzo skloniti riječ kroz rečenicu… i ne zvučati čudno pred kolegama.
Nosio je bedž na jaketi.
Stavila je mnogo bedževa.
Provjerite rod i padeže: bedž, bedža, bedžu… Kad naglas izgovorite oblik, greške se rjeđe događaju. Miješanje s /đ/ nije rijetko; sjetite se da bedž ima *dž* kao u “džep” ili “džem”.
Malo vježbe — tri kratka zadatka čitanja i pisanja dnevno — i riječ uđe u refleks.
Moj stvarni savjet: kad vas uhvate u neodlučnosti, pročitajte rečenicu naglas prije slanja poruke ili objave. Pomaže. I da, nije sramota pogriješiti jednom-dvaput… svima nam se zna dogoditi.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad čuješ riječ *bedž*, mnogi automatski zamisle zvuk /đ/ — normalno, jer slušna sličnost vara. Ja sam to i sam triput napisao krivo kad sam žurio s člankom… pa znam kako ide. Pravi izgovor nosi /dž/, kao u džipu ili džepu. Dakle: bedž = /dž/, ne /đ/.
Zašto se zbunjuju? Brz govor i nepoznata etimologija prave nered u glavi. Koristan trik: poslušaj par primjera naglas — bedž, džip, pa onda đak, đon. Razlika skoči u uhu.
Ako želiš praktično: ponovi oblik naglas deset puta, napiši ga par puta, i snimi sebe mobitelom. Čuješ li *dž* — pogodio si. Nitko se ne rodi savršen; i ja sam bio u toj zamci.
