Bešćenje ili Bezcjenje?

by Marria Beklavac

Bescjenje ili bezcjenje — tražite pravilan oblik.

Pravilno je bescjenje u standardnom pisanom jeziku; u govoru se često izgovara bezcjenje zbog asimilacije suglasnika. Za službene tekstove, natpise i oglase koristite bescjenje; u svakodnevnoj komunikaciji oboje se razumije.

Istražit ću rječnike i primjere pa nastavim s točnim izvorima.

Pravopisna i gramatička osnova

Kad govorimo o bescjenje vs. bescjen — to je zapravo sitnica koja zbuni i rođene jezičare.

Prefiks bez- lijepi se na osnovu riječi, ali u govoru često prorade fonetske prilagodbe… pa z prije c promijeni zvuk u s. Dakle: bescjenje, besciljno, bescvjetno — sve su to prirodni oblici, ne neki jezični eksces.

Meni se jednom dogodilo da sam na radiju pročitao bescjeno i dobio pokoju poruku: ljudi su zgranutih obrva. Logično — jednačenje suglasnika po zvučnosti pravi razliku u pisanju, a ne u značenju.

Znači, kad pišeš reklamu, ugovor ili opis proizvoda — koristi preporučeni oblik. Ne zato što je strogo, nego zato što čitatelju štedi sekundu konfuzije. I ta sekunda vrijedi.

Praktična primjena u rečenicama

Nakon što ste svladali gramatičku podlogu, bacite se na rečenice — tu se stvar razjasni. Kad hoćete reći da je nešto prodano gotovo bezvrijedno, piše i govori se: prodano u bescjenje (ne bescjeno). Lako je pamtiti uz primjere: “Staro računalo je prodano u bescjenje.” Ili: “Knjige su otišle u bescjenje.”

I još jedan detalj koji često zbuni — postoji i pridjev: bescjen, kao u “bescjen primjerak”. Fonetska asimilacija u korijenu riječi česta je i potpuno logična; zvučno se smiri, ali pazi na pravopis.

Mali trik: vježbajte fraze naglas, zapisujte rečenice u bilježnicu ili mobitel. Ja sam jednom greškom napisao bescjeno u oglasu — ljudi su me ispravljali… i naučio sam prvi put da provjerim izvor pravopisa.

Najčešće greške i razlikovanje

Bescjenje — često viđena riječ, ali ljudi je miješaju.

Najprije: oblik je *bescjenje* i tako pišemo. Izgovor zna smekšavanje ili traži fonetsku prilagodbu, no to ne mijenja pravopis: piše se kako zvuči u standardu. Što znači? Prodati nešto za malo, gotovo bez cijene — zamislite prodavača koji želi brzo skloniti robu s police za simboličnih €1 ili €2.

Primjeri koji zavode: *besciljno*, *bescvjetno*, *besperspektivno* — tu je prefiks *be(s)-* u ulozi negacije, ne ista riječ kao *bescjenje*.

Ja sam jednom na buvljaku poslužio rječnik samome sebi kad mi je netko ponudio bicikl za “bescjenje” — ispalo je da misli na poklon. Malo me prošla panika, ali i smijeh… Dakle: oblik, izgovor, značenje — sve jasno, samo pazite kontekst.

Moglo bi vam se svidjeti