Aimless ili purposeless: odmah ćete znati što tražite.
Aimless znači lutanje bez konkretnog cilja — pokušajte kratki zadatak s vremenom. Purposeless znači manjak smisla u vrijednostima; počnite popisom vrijednosti, ne ciljeva. Gramatične napomene, primjeri rečenica i jednostavni testovi pomažu razlikovati i preusmjeriti namjere.
Ispitajmo konkretne primjere i vježbe.
Pravopisna i gramatička osnova
Slušaj — govorimo o onoj sitnici koja često zbunjuje: zašto pišemo *besciljan*, a ne *bezciljan*? Riječ je o glasovnoj asimilaciji: kad prefiks završava zvučnim suglasnikom, prilagodi se susjednom suglasniku. Jednostavno, z → s pred c. Tako bez + cilj postane besciljan… zvuči prirodnije u govoru i na papiru.
Ima iznimaka. Strane riječi ili povijesni nazivi (Habsburgovci, recimo) često odbijaju takve promjene — ostaju “neprilagođeni”. Moj savjet prijateljski: provjeri rječnik kad si nesiguran. Ja sam jednom pisao službeni tekst i izgubio pola sata na to; bolje pogledati nego kasnije ispravljati.
Pravila nisu surova — štede vrijeme i smanjuju pogreške. Piši pažljivo, ali bez panike.
Praktična primjena u rečenicama
Kad prefiks bez stane ispred riječi poput cilj, pravilo je jednostavno — zvuči kao da se slovo z povuče pred c. Zato kažemo i pišemo *besciljan*, ne *bezc…*
Ako vas muči: izgovor i pravopis idu ruku pod ruku — slušate glas, ne slovo.
Sjetite se ovako: u govoru to se ponaša kao metak koji se presloži da lakše prođe kroz vrata. Iako zvuči sitno, ta promjena spašava rečenicu od jezične „kolizije“.
Primjeri u rečenicama:
- On je često besciljan u razgovoru.
- Njegova besciljnost izluđuje kolege.
Savjet za provjeru: zamijenite cilj s drugim riječima koje počinju s c (cit, cijena) — vidjet ćete isti obrazac. Ja sam tad jednom napisao *bezciljno* u brzini; kolegica me slatko ispravila. Malo humora i pravo pravilo lakše ostaju u glavi.
Najčešće greške i razlikovanje
Kad čuješ “bezciljan”, uho ti često kaže: *z*. Normalno.
Ali u glagoljskim i tvorbenim pravilima prefiks bez + cilj *glasovno se prilagodi* — z postane s pred c. Rezultat: besciljan, ne bezciljan.
Ima iznimaka.
Strana imena ili ustaljene forme ponekad čuvaju originalnu zvučnost — mislim na Habsburgovce ili neka prezimena. Zato vrijedi provjeriti rječnik kad si nesiguran; ne oslanjaj se samo na ono što čuješ u tramvaju.
Primjeri pomažu: besciljan, besciljno, besciljnost.
Kad si u dvojbi — uzmi osnovu riječi i primijeni asimilaciju zvučnosti. Ja sam jednom napisao “bezciljno” u tekstu i ured mi je vratio s crvenim: provjeri pravilo… naučio sam brže nego da sam slušao samo vlastito uho.
