O korisnosti ili beskorisnosti stvari — tražite jasan odgovor.
Korisno ili ne ovisi o kontekstu: prvo definirajte tko koristi, koje su stvarne koristi i troškovi, kratki i dugoročni dobici, te alternativne opcije; ako netko treba preciznost birat će skalpel, za svestranost nošenje više alata.
Ja ću pomoći primijeniti taj test na vaš slučaj.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad govorimo o riječi bespredmetan, nije to neka gramatička čarolija — više je to poslušan susjedski dogovor između suglasnika.
Prefiks bez- u standardnom hrvatskom često prelazi u bes- kad sljedeći suglasnik ne voli zvučnost; primjer: bez- + predmetan → bespredmetan.
Zvuči li suglasnik tiho? Prefiks se “utiša” da bolje sjedi.
Ta asimilacija je kao kad susjed priguši glazbu da ne smeta — prirodno, praktično, i pomalo dosljedno.
Malo fonetike bez prženja mozga: kad se susretnu zvučni i bezvučni suglasnik, prvi se često prilagodi drugome.
Rezultat? Pravopis se ponaša kako fonologija naređuje.
I da, kad sljedeći suglasnik zahtijeva otupljivanje, pišemo s umjesto z — pa gotovo da nema misterija.
Praktična primjena u rečenicama
Kad pišete ili govorite, dovoljno je zapamtiti jedno pravilo: prefiks bez- mijenja se prema suglasniku koji slijedi.
Zato čujemo i čitamo bespredmetan (bez- + predmetan) — to nije greška, to je jezik koji se prilagodio.
Pokušajte nekoliko modela naglas: bespredmetan, bespartijski, besperspektivan. Glas vam odmah kaže treba li z → s. Mene je jednom prijatelj na radiju ispravio u letu… neugodno, ali korisno.
U tekstu birajte oblik koji čuva jasnoću. Ako zapne, rječnik ili službeni pravopis brzo riješe dvojbu. I da — vježba pomaže: čitanje naglas poput malog treninga izgovora; za pet minuta osjećat ćete se sigurnije.
Najčešće greške i razlikovanje
Jedna od stalnih zamki u pisanju pojavljuje se kad prefiks bez- ponekad postane bes- (z → s), a ponekad ostane netaknut zbog porijekla riječi ili stila. Mnogi ljudi misle: “pa z se ionako izjednači” i pišu nasumce — bespredmetan ili bezpredmetan, bez razlike.
Evo praktičnog pravila koje ja koristim kad popravljam tekst: provjeri etimologiju, baci oko u normirani rječnik i izgovori riječ u rečenici — zvuči li prirodno? Ako si i dalje nesiguran, vjeruj rječniku.
Mali osobni primjer: jednom sam u kolumni napisao beskoristan, pa su mi urednici vratili s opaskom — bilo je bezkoristan prema izvorima. Malo opreza tu štedi neugodne ispravke… i živce. Practice čini majstora.
