Auditorij

by Marria Beklavac

Auditorij ili auditorium — tražite pravilan oblik.

U hrvatskom je ispravno “auditorij” (deklinira se: u auditoriju, pun auditorij, s auditorijem). “Auditorium” je anglicizam i dovodi do nepravilnih oblika; prije upotrebe provjerim kontekst: prostor (dvorana) ili publika (skup slušatelja).

Ispitat ću primjere i česte pogreške dalje.

Pravopisna i gramatička osnova

Pravopisna i gramatička osnova za riječ *auditorij* počinje jednostavno: latinski završetak -um obično padne. Auditorium postane auditorij — nije slučajnost, to je jezični instinkt koji štedi dah i olakšava govor.

Pogledajmo to na konkretnom primjeru: akvarij, fragment — isti obrazac, ista prilagodba zvuka hrvatskoj fonetici. Kad ukloniš -um, treba provjeriti i padeže, naglasak… da se ne dogodi da u rečenici zvuči nespretno.

Ja sam to više puta popravljao u tekstovima; zna biti sitnica koja cijelu rečenicu učini pitkom. Korisno je i praktčno: standardizira pisanje i skraćuje put do razumijevanja čitatelja.

Ako želiš, mogu provjeriti konkretne oblike u tekstu — brzo, precizno i bez filozofiranja.

Praktična primjena u rečenicama

Kad govorimo o riječima poput auditorij, nemojte odmah posegnuti za latinskim obrascem — u hrvatskoj praksi sufiks -um uglavnom pada. To znači da se treba držati oblika u padežima i uskladiti ga s glagolima i pridjevima… jer sitnice stvaraju prirodan ton, a ne zvuče kao doslovan prijevod iz engleskog.

Primjeri iz stvarnog života: pun auditorij zvuči kao da ste u dvorani na Netfliksovoj premijeri; u malom auditoriju jasno lociraš prostor; izlagač se obratio auditoriju — ovdje metonimija radi posao. Obratite pažnju i na instrumentale: auditorijem nosi drugačiju težinu nego nominativ.

Savjet iz prakse: prije objave pročitajte naglas. Ako te rečenice klize prirodno, spremno je za publiku.

Najčešće greške i razlikovanje

Slučaj s riječi *auditorij* često zna zbuniti — i to iz jednostavnog razloga: engleski *auditorium* nađe se u glavi pa mnogi pišu *auditorium* ili čak *u auditoriumu*.

Ne ide tako kod nas. U hrvatskom se gubi latinski sufiks -um; pravilno je *auditorij* — i *u auditoriju* kad govorimo o lokaciji.

Miješaju se i značenja. Ponekad misle na prostor, dvoranu; ponekad na publiku, skup slušatelja. Kontekst rješava sve.

Jednom sam u novinama ispravno nazvao malu komornu dvoranu auditorijem, pa su kolege mislile da govorim o ljudima… Smiješno, ali korisno: pročitaj naglas, pa vidi zvuči li prirodno. Kratka provjera i tekst vam odmah izgleda domaće, a ne posuđeno iz engleskog.

Moglo bi vam se svidjeti