Aoristni naspram aorisni: tražite ispravnu formu.
Aoristni je preporučena forma u hrvatskom standardu; čuva etimološko t-pretjecanje i rječnici ga navode kao primarnu varijantu, dok se aorisni pojavljuje u govoru i kao kolokvijalna skraćenica.
Ispitat ću primjere iz rječnika i školskih pravopisnih priručnika dalje.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova ovoga pravila jest jednostavna, ali lukava — razlikujemo posuđenice i domaće riječi kad tvorimo pridjeve. Primjer? Azbest → azbestni, aorist → aoristni — zadržava se „t“ u skupini stn jer riječ dolazi izvana.
S druge strane, domaće riječi skrate se: slast → slasni, svjest → svjesni. Osjeti se razlika kad naglašavaš riječ… zvuči prirodnije bez „t“ u domaćim izvedenicama.
Etimologija tu pomaže: kad riječ arheološki ili jezično nađe korijene u drugim jezicima, ponaša se kao gost u našem sustavu i zadržava svoje „t“. Morfološki, članovi skupine „stn“ ponašaju se konzistentno — pa nije loše provjeriti rječnik kad sumnjaš. Ja sam jednom napisao svjestni u tekstu i urednik me ljubazno ispravio; od tad pazim. Dosljednost čuva standard i čitatelje.
Praktična primjena u rečenicama
Volim kad je jezik živ — i gramatički jasan. Evo nekoliko primjera kako se imenice pretvaraju u pridjeve u svakodnevnim rečenicama… bez da zvučimo kao gramatika iz udžbenika.
- Aorist → aoristni: “U tom romanu autor koristi aoristni stil koji čuva dah prošlih vremena.”
- Azbest → azbestni: “Radnici su nosili maske prije nego što su uklonili azbestni izolacijski materijal.”
- Slast → slasni: “Torta je imala onaj slasni, maslacni okus koji podsjeća na bakinu kuhinju.”
- Svjest → svjesni: “Bili smo svjesni rizika, pa smo prilagodili planove.”
- Obavijest → obavijesni: “Poslali su obavijesni e-mail s uputama i kontaktima.”
Iskreno — ponekad je dovoljno jedna riječ da promijeni ton rečenice. Mali pomak u sufiksu, velika razlika u osjećaju.
Ako želiš, složit ću još primjera s konkretnim situacijama (radno mjesto, škole, građevina) i dodaću koliko to konkretno štedi vremena ili problema.
Najčešće greške i razlikovanje
Nakon praktičnih primjera, vrijedi baciti oko na najčešće pogreške — i zašto ih radimo. Mnogi govornici reflexno primjenjuju pravila za domaće riječi i… izbrišu “t” u stranim posuđenicama. Često to nije greška iz lijenosti, nego iz zaborava porijekla riječi: francuski direkt → hrvatski direktno, ali *market* ne smije postati *marek*.
Što pomaže? Slušanje originala i provjera etimologije. Kad čujete riječ u izvoru — BBC, Netflix titl ili lokalni radio — lakše je odlučiti zadržati “t”. Jednostavan test: ima li riječ paralelu u jeziku izvora? Ako da, držite “t”.
Savjet iz prakse: usporedite nekoliko primjera (hotel, klub, telefon) i napišite rečenicu s tom riječju. Vježba daje sigurnost.
