Airline, Air-Line ili Air Line — tražite pravilo o pisanju.
U suvremenom engleskom pravilu piše se “airline” kao jedna riječ za tvrtku koja prodaje avionski prijevoz; “air-line” i “air line” su zastarjeli i pojavljuju se samo u starijim tekstovima ili brendiranju.
I ja ću pokazati gdje i zašto to ima značenje u pisanju i indeksiranju.
Pravopisna i gramatička osnova
Pravopisna i gramatička osnova hrvatskog često zapne baš na spajanju riječi — to ti je kao kad pokušavaš spojiti dva komada IKEA namještaja bez uputa. Neke fraze zvuče kao jedinstvena riječ, a pišu se odvojeno; druge su se, pak, nametnule spajanjem.
Kad vidiš višečlanu riječ, stani, udahni… i razdijeli: koja je osnova, koji su prefiksi, je li to ime ili glagol. Tako se odlučuje.
I da, stručnjaci upozoravaju najviše na složenice i negacije — „ne mogu“ vs. „nemogući“ zna potpuno promijeniti smisao. Malo praktične vježbe — ispravni primjeri iz Jutarnjeg ili Indexa, par rečenica dnevno — brzo vraća sigurnost. Meni je jednom jedna pogreška u članku donijela osmijeh urednika; naučio sam i dalje ponekad provjerim dvije puta.
Praktična primjena u rečenicama
Kad svladaš osnove pravila i najčešće zamke — naročito kod spajanja i negacija — pisanje postane puno podržanije.
Evo kako to stvarno izgleda u praksi: koristiš aviokompanija, aviokompaniji, avioprijevoznik… prefiks avio- pišeš spojeno (aviokompanija, aviokonstruktor).
Jednostavno, kao pravilo koje štedi glavu kad lektoriraš.
Negacija s glagolom? Držiš je odvojeno: ne radi, ne leti.
Malo trikova: zamijeni s imenicom — ako zvuči prirodno, sve je u redu: nemoć vs. ne može.
Test koji uvijek rabim: ukloni kraticu i provjeri morfologiju; to riješi većinu nedoumica.
Iskreno, jednom sam izgubio pola sata zbog nepravilnog spajanja… od tad imam taj mali ritual provjere — i preporučujem ga svakome tko piše za publiku.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Pitam te ovako, prijatelju: piše li se *avio kompanija* ili *aviokompanija*? Kratko — *avio* je prefiksoid i lijepi se uz imenicu. Dakle: aviokompanija, aviokonstruktor… zvuči kompaktnije, zar ne?
S druge strane, *ne* uz glagol živi odvojeno. *Ne leti*, *ne radi* — razmak čuva smisao pokreta ili njegovog izostanka. Ali kad *ne* postane dio imenice, sve se spaja: nerad, nemoć. Evo praktičnog trika koji uvijek koristim na poslu: zamijeni riječ sinonimom. Ako rezultat ostane imenica — piše se zajedno; ako je ostao glagol — odvojeno.
I da priznam — jednom sam napisao *avio servisi* u novom tekstu i ured mi je vratio s komentarom. Sad pažljivo provjeravam… i ti ćeš, ako malo vježbaš, brzo uhvatiti razliku.
