Pasivni glagolski oblik ti pomaže kad želiš naglasiti radnju ili rezultat, a ne osobu koja to radi.
U hrvatskom pasiv gradim tako da objekt iz aktivne rečenice postane subjekt, a glagol dobije oblik “biti” + trpni pridjev: “Netko piše pismo” → “Pismo je napisano.” U svim vremenima mijenja se samo glagol “biti”, dok trpni pridjev ostaje isti.
Sad kad znaš kostur, mogu ti pokazati kako pasiv mijenja ton cijelog teksta.
Što je pasivni glas?
Pasiv je onaj tren kad rečenica sjedne na suvozačko mjesto, a radnja vozi. Subjekt ne *radi* ništa, nego mu se nešto događa: “Knjiga je pročitana”, “Zakon je donesen”, “Greška je napravljena”. Tko točno čita, donosi, griješi? Možeš reći s “od + genitiv” ili “by” u engleskom… a i ne moraš.
Koristiš ga kad je bitnije *što* se dogodilo nego *tko* je to napravio. U novinama to rade stalno: “Proračun je usvojen”, “Ulica je zatvorena zbog radova”. Nitko ti namjerno ne skriva krivca (dobro, ponekad i to), nego se naglasak gura na rezultat.
Sjećam se kad sam na faksu dobio esej pun pasiva. Profesor mi je samo podcrtao pola teksta i napisao: “Tko ovo radi? Duh Sveti?” Tada mi je kliknulo koliko pasiv može zamutiti odgovornost. Od tad u redakciji uvijek pitam: “Možemo li ovo prebaciti u aktiv i reći tko je što napravio?”
Praktično pravilo za tebe:
– pišeš znanstveni rad, službeni dopis, izvještaj? Pasiv je sasvim normalan.
– pišeš mail šefu, kolumnu, objavu na Instagramu? Gurni aktiv naprijed, pasiv koristi štedljivo, kao sol.
Pasiv nije “zabranjen”. Samo ga trebaš koristiti svjesno — kao alat, ne kao štaku.
Osnovna struktura pasivnih rečenica
Pasiv ti na papiru izgleda suho, ali u stvarnom životu spašava stvar — pogotovo kad ne želiš prozvati krivca imenom i prezimenom.
Pogledaj osnovu:
- Aktivno: Maria je ispekla tortu.
- Pasivno: Torta je ispečena od strane Marie. / Torta je ispekla Maria.
Isto s drugim primjerom:
- Aktivno: Netko mi je ukrao bicikl.
- Pasivno: Moj bicikl je ukraden.
U oba slučaja radimo istu foru: ono što je u aktivnoj rečenici *objekt* (torta, moj bicikl) u pasivnoj postaje subjekt. Zvuči kao gimnastika, ali navikneš se brzo.
Formula je zapravo jednostavna, baš kao recept za palačinke koji stalno vrtiš: Subjekt + “to be” (u pravom vremenu) + past participle (3. stupanj glagola).
Primjeri iz svakodnevice:
- *The email was sent yesterday.* — tipično kad nitko ne želi reći TKO ga je poslao.
- *The meeting will be held on Friday.* — klasični uredski pasiv, koristi se svugdje od Zagrebačkog holdinga do EU dopisa.
Ono “by + osoba” (by Maria, by John, by the manager) dodaješ samo kad ti identitet počinitelja stvarno nešto znači.
U novinama ćeš često vidjeti rečenice bez toga, jer je fokus na događaju, ne na akteru.
Ja sam si to jednom u glavi prevezao ovako: pasiv je kao kad u kafiću pričaš trač, ali ipak želiš ostati diskretan — “Greška je napravljena”, umjesto “Marko je sve zeznuo”. Funkcionira.
Formiranje pasivnog glagolskog oblika kroz različita vremena
Ako si ikad gledao rečenicu i pomislio: “Tko tu koga radi?” — dobro, vrijeme je za pasiv.
Aktiv: *Netko radi posao.*
Pasiv: *Posao je napravljen.* I to kroz razna vremena.
1. Present Simple – “is/are + V3”
To ti je onaj hladni, službeni engleski iz uputa za IKEA namještaj.
*The report is written every week.*
Radnja je redovita, ali tko točno piše — gurnuto u drugi plan.
2. Present Continuous – “is/are being + V3”
Tu si “usred akcije”.
*The road is being repaired.*
Znaš da se sad nešto događa, čuješ bušilice, ali nitko ne spominje radnike.
3. Past Simple – “was/were + V3”
Klasična rečenica iz vijesti.
*The law was passed yesterday.*
Netko ga je izglasao, ali u fokusu je rezultat, ne glasači. Novinari ovo obožavaju.
4. Future Simple – “will be + V3”
Savršeno za obećanja političara i rokove koji se vuku.
*The stadium will be built in 2027.*
Hoće li stvarno? Vidjet ćemo… ali gramatički je ispravno.
Meni je pasiv sjeo tek kad sam počeo prevoditi stvarne tekstove — članke, ugovore, recepte.
Ako želiš vježbati, uzmi jedan kratki odlomak na hrvatskom i prepiši ga na engleskom, prvo aktivno, pa sve prebaci u pasiv.
Tu ti se “klikne” razlika.
Preobrazba aktivnih rečenica u pasivne
Kad jednom skužiš pasiv, vidiš ga posvuda — u vijestima, reklamama, mailovima iz firme.
“Odluka je donesena”, “Greška je napravljena”… nitko ništa nije napravio, sve se nekako *samo* dogodilo.
Aktivna rečenica je jednostavna: netko nešto radi.
Pasiv okrene perspektivu: bitno je ono što se događa, ne tko je kriv.
Prvo pravilo: nađi objekt u aktivnoj rečenici — on postaje novi subjekt.
– *Marko je popravio auto.*
Objekt: *auto* → Auto je popravljen (od strane Marka).
Drugo: prilagodiš “to be” vremenu glagola iz aktivne rečenice, pa zalijepiš past participle.
– *Policija je istraživala slučaj.*
→ *Slučaj je bio istraživan.*
– *Netko će objaviti rezultate sutra.*
→ *Rezultati će biti objavljeni sutra.*
Onaj “od strane XY”? Najčešće ga fino makneš.
Kao u novinama: *“Pogreška je napravljena u sustavu.”* — tko, kako, zašto… to ostavimo za treću stranicu.
Ja sam godinama forsirao aktiv jer “pasiv je dosadan”.
Onda sam krenuo uređivati tuđe tekstove i shvatio: kad želiš zvučati profesionalnije, neutralnije ili sakriti krivca (klasika u korporativnim mailovima) — pasiv je zlato.
Mali trik: kad ne znaš kako prevesti pasiv na engleski, kreni unatrag.
Nađi glagol, pretvori ga u participle, ubaci “to be” u pravo vrijeme… i odjednom ti vijesti na BBC-ju više nisu “magija”, nego čista matematika.
Korištenje raditelja s „by” i instrumenata s „with”
Nekad mi se čini da se cijeli Zagreb vrti oko te četiri rečenice, samo ih nitko ne kaže naglas.
1. Vođen si _izborom_
Ne sudbinom, ne horoskopom, nego time što klikneš, što potpišeš, što prešutiš.
Kad odlučiš ostati prekovremeno za 200 € “da ne ispadneš lijen”, to je isto izbor. I vodi te. Ti misliš da biraš sitnice, ali one ti polako slažu cijeli životni raspored.
2. Djeluješ _s alatima_
Laptop, Canva, Google Docs, Notion… sve to su ti samo produžeci ruku.
Ako ih ne znaš koristiti, oni vode tebe — notifikacije skaču, tuđi prioriteti postanu tvoji.
Kad jednom namjestiš da ti se mail otvara tek u dva termina dnevno, osjetiš kako ti mozak stane na svoje mjesto. Mali “hack”, ogroman mir.
3. Kontrolu puštaš _propustom_
Ne moraš ništa dramatično zeznuti. Dovoljno je *ne* reći “ne”.
*Ne* postaviti granice.
Ja sam jednom prihvatio treći projekt u tjedan dana “na kratko” — tri mjeseca kasnije nisam znao koji je dan. Kontrola nije ono što radiš, nego što prestaneš tolerirati.
4. Prostor stvaraš _jasnoćom_
Kad znaš: “radim do 17 h, vikend je moj, telefon ide na airplane mode”, nastane rupa u danu.
Tiha, čista. Tu ti stanu ideje, ljudi, pa čak i dosada — a ona je često najbolji kreativni alat koji imamo.
Pasiv s dva objekta
Kad pričamo o pasivu s dva objekta, zapravo pričamo o vrlo prizemnim rečenicama tipa:
*Homework was given to the students* nasuprot *The students were given homework*.
Obje su gramatički sasvim u redu. Razlika? Fokus.
U prvoj rečenici reflektor je na *homeworku* — kao kad profesor na oglasnoj ploči napiše: “Zadaća je zadana…” i svi zakolutaju očima. U drugoj su u centru *students* — jasno je tko je nastradao.
U stvarnom životu, u mejlovima, izvještajima, čak i u novinama, češće biramo ono što želimo istaknuti na početak. To ti je kao red u pekari: tko je prvi na kasi, taj dobije pažnju.
Meni se, recimo, jednom u članku potkrala rečenica tipa:
*Some money was given to the employees…*
Urednik mi je samo podigao obrvu i rekao: “Koga to zanima, ‘some money’ ili ljudi?”
Prebacio sam u:
*The employees were given a bonus…* — i odjednom je priča dobila lice.
Praktično pravilo za svaki dan:
- želiš naglasiti stvar → *Homework was given to the students.*
- želiš naglasiti ljude → *The students were given homework.*
I uvijek provjeri: bi li tvoja baka, nakon jednog čitanja, odmah shvatila tko je što kome dao? Ako mora čitati dvaput, zakomplicirao si.
Uobičajene pogreške i kada se pasiv ne može upotrijebiti
Najviše drame s pasivom nastane kad ga pokušamo ugurati tamo gdje mu jednostavno nije mjesto. Kao da pokušaš parkirati kombi na mjesto za romobil. Možeš ti to siliti, ali ne izgleda dobro.
Engleski pasiv ima jedno osnovno pravilo: ne radi čuda. Ako rečenica nema objekt, nema ni pasiva. *He sleeps* ostaje aktiv, kraj priče. Nemaš što “podignuti” u subjekt. Pasiv živi od objekta — bez njega je na dijeti.
Sjećam se kad sam na faksu pokušao ispasivizirati sve što mi je došlo pod ruku. Profesor me samo pogledao i rekao: “Ne pretvaraj sve u pasiv, ovo ti nije birokratski dopis ministarstva.” Bio je u pravu.
Posebno pazi na ove zamke:
– *Present Perfect Continuous* i *Future Continuous* u pasivu? Ne. *He has been painting the room* može postati *The room has been painted*, ali taj “continuous” element se izgubi.
– *be* uvijek mora zadržati izvorno vrijeme. Ako je bilo *They will finish it*, onda je pasiv *It will be finished* — ne *is*, ne *was*, nego lijepo *will be*.
Najbolji trik? Kad osjetiš da ti se rečenica pretvara u gramatički Frankenštajn, vrati se na aktiv. Pasiv je alat, ne fetiš. Ako ti ne olakša rečenicu, slobodno ga zaobiđi.
