Usporedba pridjeva

Usporedba pridjeva je ključna kad želim jasno reći što je bolje, brže ili važnije.

Komparativ i superlativ su oblici pridjeva kojima uspoređujem osobine. Komparativ (npr. brži, pametniji) uspoređuje dvije stvari, a superlativ (npr. najbrži, najpametniji) izdvaja jednu kao “naj” u većoj skupini. Biram ih po pravilima: dodajem nastavke (-iji, -ši, naj-), pazim na padež, broj i rod.

U nastavku pokazujem najčešće obrasce, iznimke i tipične greške koje zbunjuju i odrasle govornike.

Komparativni pridjevi: značenje i uporaba

Komparativni pridjevi zvuče kao školska tlaka, ali zapravo su ti *alat* za finu usporedbu ljudi, stvari i situacija — od nogometa do kave u kvartu.

Osnovna stvar: uspoređuješ DVIJE stvari. Konstrukcija je jednostavna:

subjekt + glagol + komparativ + *than* + objekt

Primjer iz svakodnevice:

*“Ova kava je jača nego ona u McDonald’su.”* — ništa filozofije.

Kod kratkih pridjeva samo dodaš -er:

*fast → faster*

*“Modrić is faster than most players his age.”*

(*“Modrić je brži od većine igrača svojih godina.”*)

Ako pridjev završava na -y, ono se pretvara u -i, pa onda -er:

*happy → happier*

*“She’s happier now that she works from home.”*

(*“Sretnija je otkad radi od kuće.”*)

Dugi pridjevi igraju po drugim pravilima — dobivaju more ispred:

*more beautiful, more independent*

*“Split is more beautiful in September than in August.”*

(*“Split je ljepši u rujnu nego u kolovozu.”*)

Ili ovaj klasik iz stvarnog života:

*“Working from Zadar is more independent than being stuck in an open-space in Zagreb.”*

(*“Rad iz Zadra daje ti više slobode nego biti zapeo u open spaceu u Zagrebu.”*)

Moj osobni fail: godinama sam govorio *“more fast”* u engleskim mailovima. Nitko me nije ispravio, ali čim sam skužio pravilo, mailovi su odjednom zvučali puno uglađenije.

Praktičan trik:

• kratka riječ (jedna do dvije slogovne) → -er
• duga riječ → more

Kad jednom to uđe u uho, komparativi postanu kao vožnja bicikla nizbrdo — idu sami od sebe.

Najviši stupanj pridjeva u usporedbi

[UPUTE]:

Vi ste prevoditelj koji prevodi na hrvatski jezik. Ponovite [ULAZNI TEKST], ali na hrvatskom.

[ULAZNI TEKST PREVEDEN NA HRVATSKI]:

Kad posegneš za superlativom, to ti je kao da naručuješ *najljući* burger u bircu — biraš ekstrem, ne prosjek. Ne govoriš “dobar je”, nego “uvjerljivo najbolji u gradu”. I to ima svoju težinu.

Superlativ zapravo ima smisla tek kad na stolu imaš barem tri opcije. Dva izbora su još uvijek dvoboj. Kod tri ili više — počinje prava rang-lista u glavi: “Ovaj je najskuplji, onaj je najsporiji, treći je daleko najpametniji izbor.”

Tu se fino ogole tvoje vrijednosti. Kad kažeš da je neki kafić “najbolji u Zagrebu”, ljudi odmah čitaju između redaka: voliš dobru kavu, tišinu, normalne cijene… ili obrnuto, voliš gužvu, glasnu muziku i koktele od 12 €.

Fore je i u nijansama. Kad ubaciš *by far*, kao da dižeš ruku i kažeš: “Stojim iza ovoga, slobodno me citiraj.”

“Najjeftiniji” je jedna stvar.

“By far najjeftiniji” — to je već jamstvo, obećanje, skoro oklada.

Ja sam jednom u tekstu napisao da je određena linija vlaka “by far najgori način putovanja na posao” i urednik me pitao: “Stvarno stojiš iza toga?”

Jesam. Kasnili su redovno po 40 minuta. To je superlativ s dokazima.

Zato ih koristi štedljivo, ali odlučno. Kad posegneš za “naj-”, neka bude jasno da se iza toga krije iskustvo, a ne samo dobra fraza.

Formiranje komparativa i superlativa: ključna pravila

Ako se mučiš s *more* i *most*, nisi sam. Engleski komparativi i superlativi zeznu i ljude koji godinama gledaju Netflix bez prijevoda.

Krenimo od kratkih riječi. Jednosložne? Lijepo se zalijepe za -er / -est: *tall → taller → tallest.* Isto vrijedi za *small, fast, long*… čisto, jednostavno, gotovo školski.

Onda dolazi ono famozno -y. Dvosložne koje završavaju na *-y* mijenjaju se u -ier / -iest: *happy → happier → happiest.* Kad sam to prvi put vidio, napisao sam *more happy* u mailu klijentu. Preživjeli smo, ali nije zvučalo baš „native“.

A što je s onim nespretnim dvosložnim poput *careful, angry, modern*? Tu se obično spašavaš s more / most: *more careful, most careful*. Zamisl(i) da kažeš *carefuller* — zvuči kao da netko grebe kredom po ploči.

Sve duže riječi — tri i više slogova — automatski idu na more / most: *interesting → more interesting → most interesting.* Tu nema filozofije.

I naravno, engleski mora imati iznimke.

*good → better → best*

*bad → worse → worst*

*far → farther/further → farthest/furthest*

Moj savjet? Napiši si malu „varalicu“ na mobitel ili u bilježnicu. Dok jednom ne osjetiš da ti *better* i *worse* izlaze iz usta jednako lako kao *kava s mlijekom*.

Nepravilni komparativi i superlativi

Gledaj, nepravilni komparativi i superlativi nisu nikakav “gramatički kaos”. Kad ih malo proučiš, shvatiš da su kao gradske prečice — čudni na karti, ali te dovedu brže gdje treba.

Umjesto da ih bubamo napamet, traži obrasce. Čuješ: *dobar – bolji – najbolji*, *mali – manji – najmanji*, *loš – gori – najgori*. To su ti riječi koje iskaču u novinama, na HRT-u, u reklamama za “još bolju” kavu. Kad jednom uloviš ritam, više ti ne zvuče divlje.

Ja sam na faksu stalno pisao “*više dobar*” u brzim bilješkama. Profesor me samo pogledao i rekao: “To ti je kao da kažeš ‘više trudan’.” I dan-danas, kad čujem *više dobar*, odmah me zaboli iza uha.

Pomaže ti jedna stvar: poveži ih s emocijama i pričama.

Ne kažeš: *On je više loš od mene.*

Nego: *On je gori od mene, ali ja sam zato pametniji.*

Osjetiš razliku? Jedno zvuči kao Google Translate, drugo kao živa osoba.

Najbolji trening? Udaraj ih u stvarne, svoje rečenice:

– *Ovo je moj najbolji tekst ovaj mjesec.*

– *Ona je bolja u rokovima, ja sam gori u jutarnjim sastancima.*

I na kraju — koristi ih hrabro. Jezik nije laboratorij, nego kafić u kojem stalno prepričavaš iste priče, samo svaki put malo bolje.

Česte pogreške pri uspoređivanju pridjeva

Engleski stupnjevi za usporedbu zvuče banalno… dok ti ne *zvrcne crveno* na testu.

Ovo su tipične zamke:

Ključna stvar: u usporedbama u engleskom uvijek ide than.

*She’s smarter than me. This coffee is better than that one. Your rent is higher than mine.*

Sjećam se kad sam na faksu samouvjereno napisao *“more taller than”*. Asistentica je samo nacrtala veliki upitnik i ispod: “Koliko točno želiš biti visok?”. Od tad mi je u glavi pravilo: ili more ili nastavak -er, nikad oboje.

Praktično:

• Jednosložne riječi → gotovo uvijek -er: *tall → taller, fast → faster*.
• Dvosložne koje lijepo “sjednu” u uho → često isto -er: *clever → cleverer*.
• Dulje riječi → more: *more interesting, more expensive*.

I još jedna sitnica koja ruši dojam:

Za dvoje uvijek koristiš better of two, ne *the best of two*. *Best* ide kad ih je više od dvoje u igri — najbolji u razredu, najbolji na turniru, najbolji Netflixov film godine.

Ako ti ovo uđe u mišićnu memoriju, već izgledaš kao netko tko engleski koristi svaki dan, a ne samo prepisuje s Duolinga.

Ideje za vježbanje učenja i poučavanja komparativa

Kad kreneš raditi komparative “po PS‑u”, a klinci te gledaju kao da rješavaju poreznu prijavu, znaš da nešto treba mijenjati. Komparativi moraju izaći iz udžbenika i završiti na stolu, pod prstima, u smijehu.

Ja uvijek krenem vizualno. Ne filozofiram previše — na ploču nacrtam jednostavnu tablicu: tall–taller–the tallest, fast–faster–the fastest… Učenici dodaju svoje primjere: “Fortnite je *bolji* od domaće zadaće”, “Messi je *najbolji*”. I već tu dobijem pola razreda na svoju stranu.

Onda igramo “Comparative Bingo”. Nema nikakve skupe opreme, samo kartice i malo kaosa. Ja kažem: “Pronađi nešto *veće od* svoje pernice”, oni trče, traže, uspoređuju… U razredu bruji, ali svi *koriste* komparative, ne samo da ih podcrtavaju u rečenici.

Dobro funkcionira i “lego” metoda rečenica. Isprintam kartice s pridjevima, imenicama i veznicima. Na klupama nastane kreativni nered:

*This dog is noisier than my brother.*

*My phone is cheaper but faster than my laptop.*

I onda uredno prepišu u bilježnice, već pola posla je gotovo.

Kad se malo osile, dajem im mini-eseje: 5–6 rečenica usporedbe gradova, igara, influencera. Na kraju — kratki peer‑review krug. Dvoje po dvoje, podcrtaju si komparative i superlative, isprave jedno drugo. Manje je posla tebi, a njih čini odgovornima za vlastiti tekst.

I najvažnije: nemoj se bojati buke. Ako je gramatika živa, razred neće biti tih.