Past continuous je točno ono što trebaš kad pričaš što se točno događalo u jednom trenutku u prošlosti.
Past continuous koristim da opišem radnju koja je bila u tijeku u određenom trenutku u prošlosti, često kad ju je prekinuo neki drugi događaj. Gradim ga s “was/were” + glagol s “-ing”: “You were walking home when it started to rain.” Tako stvaram pozadinu, atmosferu i jasniji tijek priče.
Ako želiš da tvoje priče zvuče kao jasan film u glavi čitatelja, ovaj će ti glagolski oblik postati najbolji alat.
Definicija i osnovne uporabe prošlog trajnog vremena
Past continuous često zvuči apstraktno… dok ne čuješ prave rečenice iz života. Tu zapravo postaje *koristan*, ne samo “školski”.
Gledaš seriju na Netflixu, taman napeta scena — i *zvoni mobitel*.
Na engleskom: “I was watching a show when my phone rang.”
Dakle, radnja koja je već trajala (gledao si) — *bum*, netko je prekine (zvoni).
Isto vrijedi i za onu staru:
“I was reading when the phone rang.”
Čitao si, radnja u tijeku… telefon je samo upao u kadar.
Druga stvar su *istovremene radnje*. Tu Englezi vole dupli paket:
“While I was cooking, my brother was setting the table.”
Doslovno kuhinjska verzija paralelnog downloadanja — dvije stvari se događaju u isto vrijeme, obje u toku.
Ja sam to naučio na najgori način. U razgovoru s jednom Britankom rekao sam:
“I cooked while my friend set the table.”
Ona me pita: “Aha, gotovo pa čitav dan ste to radili, rutina?”
Shvatio sam da sam zvučao kao da opisujem naviku, a ne *taj jedan konkretan trenutak*. Trebalo je:
“I was cooking while my friend was setting the table.”
Ako zapneš, drži se ovog trika:
- *Kadar filma koji traje* → past continuous
- *Kratak “klik”, događaj koji upada u kadar* → obično past simple
I to je to. Manje napamet, više slike u glavi.
Pravila korak-po-korak za tvorbu prošlog trajnog vremena
Krenimo iskreno: past continuous izgleda strašno dok ga ne raščlaniš na par vrlo zemaljskih koraka. Nema magije, samo dobra stara konstrukcija.
Prvo biraš pomoćni glagol — was ili were. To ti je kao odabir šalice za kavu: ne možeš natočiti kavu u ništa.
“I was…”, “They were…”. Tek onda dolazi glavni glagol s nastavkom -ing: I was eating, They were playing. I da, *ne* preskače se -ing, koliko god žurio na tramvaj.
Negacija? Samo umetneš not. I wasn’t working, They weren’t coming.
Jednom sam na brzinu rekao “I not working” na sastanku preko Zooma. Klimali su glavom, ali onako sažalno… Od tog dana, “wasn’t” mi je najbolji prijatelj.
Pitanja rade mali “špagat” u redu riječi. Pomoćni glagol ide naprijed: Were you dancing? Was she sleeping? To ti je kao kad konobar prvo kaže “Hoćeš kavu?” pa tek onda doda detalje.
Mali trik iz prakse: kad god opisuješ *radnju koja je trajala u nekom trenutku u prošlosti* — kiša je padala, ti si kuhao, laptop je štekao — velika je šansa da ti treba upravo ovaj oblik.
Drži se formule: was/were + glagol-ing… i past continuous prestaje biti gramatika, a postaje alat koji radi za tebe.
Prošlo trajno vrijeme u kontekstu: vremenski izrazi, when i while
Kad jednom pohvataš osnovnu strukturu past continuousa, igra tek počinje. Sama forma *was/were + -ing* nije problem. Trik je kada je koristiti i s čim je spojiti — tu u priču ulaze *when* i *while*.
Ja sam ih godinama miješao. U srednjoj sam na testu napisao: *While the doorbell rang, I was reading.* Profesorica je samo precrtala i dodala: “Zvono ne traje cijelu vječnost.” I bila je u pravu.
Pravilo je zapravo vrlo ljudsko:
– when koristiš za *kratak prekid* neke duže radnje
→ *You were reading when the doorbell rang.*
Čitaš — ding dong — prekid filma u glavi.
– while čuvaš za *paralelne, duže radnje*
→ *While you were cooking, your sister was setting the table.*
Ti miješaš gulaš, tanjuri zveckaju u pozadini, sve traje neko vrijeme.
Razmišljaj ovako:
when = “klik” trenutak, nešto što se dogodi i prođe;
while = “dok traje”, pozadinska scena.
Praktičan trik: kad osjetiš da je radnja “ping” — zvono, pad olovke, eksplozija aparata za kavu u uredu — velika je šansa da trebaš when.
Kad ti u uhu zvuči kao scena iz serije na Netflixu koja traje nekoliko sekundi ili minuta, tu obično ide while.
I da, svi to pobrkaju na početku. Bitno je da ti rečenica “zvuči” kao stvaran život, ne kao loš prijevod titlova.
Usporedba prošlog trajnog vremena s drugim prošlim vremenima
Past continuous i past simple — dvije glave iste prošlosti, ali ne igraju istu ulogu.
Past continuous je pozadina. To je ona scena u filmu:
*„Pio sam kavu na Stradunu dok su turisti fotografirali…”* — radnja traje, rasteže se, daje atmosferu. Koristiš ga kad želiš naglasiti *trajanje*, neku dužu, „u tijeku” situaciju. Često dolazi uz while:
– *While I was working, my phone kept buzzing.*
(Dok sam radio, mobitel je stalno zvonio.)
Past simple je, naprotiv, glavna radnja, kratki „ping” u priči:
– *I answered the phone.*
(Javio sam se na telefon.)
To je dovršeno, gotovo, zauvijek arhivirano. Često ga vežeš uz when:
– *When he called, I was driving.*
(Kad je nazvao, vozio sam.)
Vidiš ritam? Jedno traje, drugo prekida.
Imam svoj „klasični” gaf: učio sam engleski i rekao *“I was knowing the answer”*. Učitelj me samo pogledao. Zašto je to krivo? Zato što past continuous uglavnom izbjegava stative**** (know, like, love, believe). Tu uskače past simple:
– *I knew the answer.*
(Znao sam odgovor.)
Praktična fora:
- ako pričaš „scenografiju” ili dvije radnje koje se odvijaju paralelno — idi na past continuous
- ako nabrajaš kratke događaje, kao feed notifikacija — koristi past simple
Kad jednom to povežeš s filmom u glavi, gramatika prestane biti tabela i postane priča.
Uobičajene pogreške, vježbe i savjeti za učenje
Znaš ono kad misliš da znaš past continuous, a onda te jedna mala rečenica totalno izbaci iz takta? Dogodi se svakome. Najčešće na tri mjesta: pomiješa se s past simpleom, ubaci se koji „zabranjeni” glagol tipa *want* ili *know*, ili sve padne u vodu kad treba složiti pitanje ili negaciju.
Ja sam godinama tvrdoglavo govorio: *I was wanting to go*, uvjeren da zvuči super „engleski”. Naravno da ne zvuči. Profesorica me samo pogledala i rekla: „Ne, ti si to *želio*, ne *želio si biti*.” Od tad stative glagole držim pod ključem kad radim past continuous.
Dobra taktika? Vježbaj u parovima. Uvijek dva glagola u glavi:
- jedan „kratki” — past simple (*he opened*),
- jedan „dugi” — past continuous (*they were talking*).
Radi si mini dijaloge:
*What were you doing when he opened the door?*
*I was reading, I didn’t even hear him.*
Najbolja besplatna učionica su ti Netflix i YouTube. Pusti seriju, pauziraj usred scene i na glas opiši što se događa:
*She was cooking while they were arguing.*
*They were talking when he opened the door.*
Ako ti mozak stane kod pitanja, kreni jednostavno:
*You were working.* → *Were you working?*
Isto s negacijom:
*You were working.* → *You weren’t working.*
Radi to pet minuta dnevno, ali stvarno — nakon tjedan dana past continuous ti sjedne kao refrenski dio pjesme koju stalno čuješ na radiju.
