Past Simple je temelj za jasno pričanje što se dogodilo jučer, prošli tjedan ili prije mnogo godina.
Past Simple koristim kad opisujem radnju koja je završila u prošlosti u točno određenom ili jasno shvaćenom trenutku: “I watched a movie yesterday”, “She visited her grandma last week”, “They went home at 8.” Tvrdnje: V2 ili -ed. Pitanja i negacije: did + osnovni oblik glagola.
Ako mi ovo zvuči jasno, tek slijedi zabavni dio: nepravilni glagoli i tipične zamke pri slaganju rečenica.
Formiranje prošlog jednostavnog vremena
Past Simple u engleskom je kao ona stara fotka u ladici — nešto se dogodilo, gotovo je, i ti samo kratko prepričaš.
Osnova je jednostavna: kod pravilnih glagola samo dodaš -ed. “play” postaje played, “wash” postaje washed. Ništa filozofije.
Ako glagol već završava na -e, ne trpaš još jedno “e”, nego samo -d: “live → lived”, “like → liked”. Kao da samo zaključaš vrata prošlosti jednim slovom.
Mala zamka? Glagoli koji završavaju na suglasnik + y. Tamo y leti van, a ulazi -ied: “cry → cried”, “try → tried”. Ali “play” ostaje “played”, jer je ispred y samoglasnik.
Gdje to stvarno koristiš? Kad pričaš o gotovim radnjama, bez veze s današnjim trenutkom:
- *I played football yesterday.*
- *She washed the car on Sunday.*
- *They lived in London in 2019.*
Ja sam godinama govorio *“Yesterday I play…”* i čudio se zašto me profesorica u školi gleda kao da sam upravo rekao da je Zagreb na moru.
Jedan -ed riješi pola tvojih problema s prošlošću.
Praktičan savjet: dok gledaš seriju na Netflixu, zaustavi epizodu kad čuješ kratku rečenicu u prošlom vremenu, prepiši je i naglasi si glagol.
Nakon desetak takvih, Past Simple ti postane refleks — kao kad automatski stisneš “skip intro”.
Korištenje prošlog jednostavnog vremena s pravilnim i nepravilnim glagolima
Engleski prošli jednostavni (Past Simple) zvuči kao bacanje u gramatičku duboku vodu, ali zapravo je više kao vožnja bicikla po Jarunu: malo klimavo na početku, poslije ide samo od sebe.
Krenimo s onim mirnijim dijelom — regularnim glagolima.
Walk → *walked*, play → *played*. Dodaš -ed i gotovo. Jučer:
- *Yesterday I walked to work.*
- *Last week we played football.*
Onda dolazi “divlji zapad” — irregular verbs. Tu nema logike, moraš ih znati napamet, kao jelovnik iz omiljene pekare.
Go → *went*, have → *had*.
Pa dalje:
be → *was/were*, begin → *began*, break → *broke*, bring → *brought*, choose → *chose*.
Sve ih koristiš kad pričaš o prošlosti:
yesterday, last week, two years ago…
*Two years ago I broke my phone.* (i platio popravak kao da kupujem novi za 300 €).
Ja sam dugo govorio *“I go yesterday”* dok me nije profesorica hladno zaustavila:
“Go je sada, *went* je jučer.”
Od tad sam sve nepravilne glagole pisao po zidu iznad stola. Ružno je izgledalo, ali je funkcioniralo.
Mali trik: kad slušaš serije na Netflixu, lovi te riječi — *went, had, was, broke*. Kad ti zazvuče “poznato”, znaš da si na dobrom putu.
Postavljanje pitanja i tvorba niječnog oblika u prošlom jednostavnom vremenu
Kako pitaš ili kažeš da se nešto nije dogodilo u prošlosti?
U engleskom ti je odgovor uvijek isti: mali, ali moćni pomoćni glagol did.
Krenimo s pitanjima. Konstrukcija je:
Did + subjekt + glagol u osnovnom obliku
Bez ikakvih nastavaka.
Primjeri iz života:
- *Did you go to Ultra last year?*
- *Did he play football in high school?*
Vidiš, nema *“Did he played”* — to je kao kad staviš kečap na burek. Jednostavno ne ide.
Kad dodaješ wh‑pitanja, samo ubaci question word ispred:
- *Where did you travel?*
- *When did they arrive?*
Osjećaš ritam? Question word – did – osoba – glagol u osnovnom obliku. Nema -ed, nema prošlog oblika tu.
Negacija je još jednostavnija:
didn’t + glagol u osnovnom obliku
- *I didn’t go to work yesterday.* (ostao doma, Netflix, kiša vani…)
- *They didn’t finish the project on time.*
I sad ključna stvar koja zbuni pola razreda: bilo da je glagol pravilan (*play, watch, clean*) ili nepravilan (*go, see, eat*), u ovoj konstrukciji uvijek ide u osnovnom obliku.
*Did you go?*
Ne *“Did you went?”* — prošlost je već u did, ne trebaš je duplati.
Ako zapneš, probaj naglas izgovoriti:
“Did… I… eat…?”
Ako možeš umetnuti did, glagol ostaje čist, bez prošlog nastavka.
Prošlo jednostavno vrijeme i prošlo trajno vrijeme
Ajmo ovo pojednostaviti kao kad nekome objašnjavaš nogomet:
Past Simple je kao rezultat na semaforu — gotovo, završeno, idemo dalje.
*I watched TV yesterday.* Gledao sam TV jučer, gotovo, nema više. To je ta *dovršena radnja*.
Past Continuous je prijenos utakmice — radnja traje, još se nešto događa u pozadini.
*I was watching TV at 8 pm.* U tih 8 navečer bio sam usred gledanja, radnja je u tijeku.
Gdje većina ljudi “pada”? Na kombinaciji ta dva.
*I was watching TV when my friend called.*
TV je pozadina, zove frend — BUM, kratka, završena radnja usred trajanja druge. To je kao kad si u tramvaju i skrolaš Instagram, a onda ti zazvoni mobitel. Skrolanje = past continuous, zvonjava = past simple.
Još jedan tipičan primjer:
*It was raining and people were running, when the music started.*
Kiša i trčanje stvaraju atmosferu, kao kadar u filmu. Glavna radnja, ono zbog čega je rečenica uopće ispričana? *The music started.* Taj “start” je trenutak, klik, prekretnica.
Mali trik za kraj:
- Ako možeš nacrtati jedan “X” trenutak — vjerojatno je past simple.
- Ako je to trakavica na vremenskoj crti — ide past continuous.
Nakon par epizoda Netflixa s titlovima, ovo ti sjedne u glavu bez da razmišljaš o pravilima.
Česte pogreške, savjeti za vježbanje i izvori za učenje
Iskreno, većina ljudi zapne na istim stvarima kod past simplea — i to nisu “velike” gramatičke zavrzlame, nego sitnice koje se stalno ponavljaju.
Krenimo od onih famoznih nepravilnih glagola (irregular verbs). Tu ti stvarno spašavaju živce obične kartice. Ja sam svoje imao zalijepljene na ormaru i frižideru — *go–went–gone*, *take–took–taken*… svaki put kad bih išao po kavu, jedan glagol više u glavi. Nije fora u pametovanju, nego u ponavljanju bez drame.
Onda oni -ed završeci. Tu ljudi rade kaos: *wantet*, *needet* i slično. Kratke mini-liste po 10 glagola su zakon. Prepišeš, zaokružiš, naglasiš izgovor. Pet minuta dnevno, manje grešaka u govoru.
Pozitivni i negativni oblici? Tu si možeš složiti malu rutinu. Jedna bilježnica samo za past simple: na jednu stranu pozitivne rečenice (*I visited, she watched*), na drugu negativne s didn’t (*I didn’t visit, she didn’t watch*). Kad to prelistaš par puta, rečenice ti same iskaču.
I da, online kvizovi nisu samo za klince. BBC Learning English, Perfect English Grammar, pa čak i običan Quizlet — daš si 10 minuta prije spavanja, klikćeš, griješiš, ispravljaš. Radiš svojim tempom, bez onog osjećaja da te netko gleda i procjenjuje.
Nije poanta u savršenstvu, nego da ti engleski u prošlom vremenu postane refleks — kao kad naručuješ kavu, ne razmišljaš previše, samo kažeš.
