Čovjek ili čovjek—raspravljam što autor misli kad napiše “man” i kako to utječe na jasnoću.
“Man” često znači ili “čovjek” (vrsta) ili “muškarac”; zamijenite neutralnim “osoba/osobe”, množinom ili eksplicitnim “muškarac” kad je važno, provjerite publiku, svrhu i moguće pravne ili društvene implikacije prije nego što zadržite riječ.
Ispitat ću primjere i dati precizne zamjene.
Pravopisna i gramatička osnova
Pričamo o riječi *čovjek* kao da je stara poznanica iz kvarta — komplicirana ponekad, ali logična kad joj pogledaš u lice.
Standard nalaže oblik čovjek; množina je ljudi (da, nepravilna — zapamti to kao ime marke koja se ne da promijeniti).
Padeži? Čovjeka, čovjeku, čovjekom, *čovječe* — svaki ima svoje mjesto, svaka varijanta nosi težinu u rečenici… i ponekad promijeni ton.
I da, dijalekti postoje: čovik ili čovek zvuče domaće, ali u službenom tekstu ne prolaze. I meni se znalo potkrasti: jednom sam u tekstu napisao “čovik” i urednik me ispravio s blagim smiješkom — pouka ostala.
Savjet: vježbaj deklinaciju uz konkretne rečenice. Napravi si mali test — pet rečenica dnevno, pet minuta. Bit ćeš sigurniji, i jezik će ti zahvaliti.
Praktična primjena u rečenicama
Kad prođe teorija i počnemo pričati o riječi čovjek u stvarnom govoru, sve postane konkretnije. Primjeri nisu suhoparni — to su male scene: To je bio veliki čovjek, čovjek i po. Zvuk i ritam rečenice tu igraju svoju ulogu, kao kad slušaš starog prijatelja u kafani…
Padeži se uče kroz prste, kroz greške. Govorim iz prakse: često čujem poznaješ li čovjeka koji stoji tamo? — prirodno, ali i oscilacije kao čovjeka/čovjeku/čovjekom pokazuju regionalni pečat. Standardna forma je korisna karta, dijalektI su pak vozni park: ponekad ti terenac bolje dođe.
Ako nađeš pravog čovjeka, znaš što činiti — nije samo fraza. To je test upotrebe u kontekstu, i to vrijedi vježbati, glasno, u razgovoru…
Najčešće greške i razlikovanje
Često zapne na dva mjesta: č vs. ć i oblik riječi čovjek.
Sjednemo li uz kavu — pa čujemo razliku između tvrđeg /č/ i mekšeg /ć/: kuća izgovaraš s jasnim č, *kuća* nije *kuča*. Vježba? Slušaj minimalne parove, piši ponavljajući i čitaj *Jutarnji* ili pravopisne tekstove da se uho istrenira.
A riječ čovjek… standard govori: čovjek, u množini ljudi (da, nepravilno!), u padežima: čovjeka, čovjeku, čovjekom, *čovječe*.
Regionalizmi poput čovik ili čovek razumljivi su — u kafiću prolaze — ali u službenom tekstu ostavi ih doma.
Moj osobni gaf: jednom sam u prijavi napisao “čovik” i dobio čudne poglede. Nauči razliku — uštedi si neugodnosti.
