Čipka ili ćipka — tražite pravi odgovor za pisanje.
Riječ dolazi iz mađarskog csipke i piše se čipka; provjeri se tvrdim c‑zvukom (čipi), promjenom oblika (čipke, čipkarica) i rječnikom — obično su oblike s ć rezultat dijalekta ili tipfelera.
Ja ću nastaviti s nekoliko praktičnih provjera da utvrdimo pravilo.
Pravopisna i gramatička osnova
Kad razgovaramo o riječi čipka, važno je čuti razliku između č i ć… I znam, mnogima to zvuči suptilno ili je izblijedjelo u dijalektu, ali baš tu počinje pravopisna priča.
Standardno: čipka — ženski rod. Množina: čipke. Genitiv može biti čipke ili čipaka; instrumental je čipkom.
Jednom sam u školi ispravljao tablicu gdje su svi pisali ćipka — izgleda bezazleno, ali nagriza leksikon.
Provjerite etimologiju: posuđeno iz mađarskog csipke; to obično riješi dvojbe. Rječnici su prijatelj — otvorite jednu stranicu, bacite pogled.
Praktičan savjet: kad sumnjate, pročitajte naglas. Ako se osjeti kratak, tvrđi zvuk — piše se s č. Malo slušanja, puno manje grešaka.
Praktična primjena u rečenicama
Riječ *čipka* piše se s č — to je jednostavno, ali zna izazvati dvojbe kad brzinski tipkate poruku ili pišete natpis za izlog.
Kad ne vjerujete intuiciji, napravite malu provjeru: promijenite oblik — čipka, čipke, čipkom — i pogledajte sve izvedenice. Ako piše *čipkarica* ili *čipkarstvo*, znak je da je č tu da ostane.
Praktičan trik koji često koristim: otvorite rječnik ili skenirajte lokalni natpis na telefonu.
Daje mir… i štedi neugodne ispravke pred gostima.
Primjeri? Stara haljina s čipkom, popravak čipke na vjenčanici, izložba čipkarstva u muzeju — svi potvrđuju isti oblik.
I da, jednom sam na placu napisao *ćipka* — dobit ćete smijeh i brz podsjetnik da je *č* pravi izbor.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Kad razgovaram s ljudima o č i ć, često čujem iste priče… i iste greške. I ja sam prije zamijenio kuča za kuća — brzo se dogodi kad pišeš iz navike, pogotovo dok tipkaš poruke. Jednom sam čak u članku napisao prića umjesto priča; srećom, urednik je reagirao prije tiska.
Što pomoći? Slušaj izgovor — č je čvršći, blizu “čipka” koja uvijek ostaje čipka, ne čipka. Pogledaj rječnik kad si u dvojbi; u Dalmaciji ili Slavoniji ponekad granice blijede, pa će lokalni govor zamutiti slovo.
Brzi pregled koji pamtim: kuča → kuća; prića → priča; čipka → čipka (standard). Mali trik: reci riječ naglas. Ako osjetiš “š” u grlu, vjerojatno treba ć. Simple as that.
