Činkvina ili ćinkvina — jasno pitanje, dobar odabir teme.
Ispravno je „činkvina“: riječ dolazi iz talijanskog cinque (pet) pa je u hrvatskom prilagođena s č zbog očuvanja korijena i izgovora; oblici su činkvine, činkvinom, činkvini prema deklinaciji.
Ispitat ću etimologiju i pravopisne norme pa objasnim razloge i primjere.
Pravopisna i gramatička osnova
Činkvina dolazi iz talijanskog — znači pjesma od pet redaka. Zvuci poznati? Pa da: korijen cinque (pet) nećemo dirati, kao što ne mijenjamo okus dobre kave kad je već dobro skuhana…
Pravopisna osnova stoga je jednostavna i praktična: činkvina je osnovni oblik. Od njega tvorimo oblike koji zvuče prirodno u govoru: činkvine (mn.), činkvinom (instrumental), činkvini (dativ/lokativ), činkvinama (dativ mn.).
Savjet prijatelja — slušaj fonetiku. Naglasak prilagodi, ali ne reži korijen riječi. Etimologija nam daje kartu; pravopis je samo prometni znak koji kaže: ostani na traci.
I da, ako pišeš za školu ili časopis — provjeri izgovor glasom; ponekad čitanje naglas otkrije ono što pravilo skriva.
Praktična primjena u rečenicama
Činkvina u rečenici radi svoj posao bez pompe: stoji kao obična imenica, ali nosi pet redaka u sebi — dovoljno za ton, sliku, šalu.
U školi ćete čuti: *“Pročitali smo činkvinu o jeseni.”* Netko će, možda pred maturu, kazati: *“Napisao sam činkvinu za večer.”*
Kad objašnjavam upotrebu — ne volim suhoparne tablice — pokazujem padeže kroz primjere: činkvine (imenik), činkvini (dativ), činkvinom (instr.).
Malo prakse i sve sjeda.
Predložak? Nema ga. Varirajte: podmetnite činkvinu kao subjekt, objekt ili instrument izraza.
Osjetite ritam riječi… i pustite da pet redaka govori.
I da, ako želite—probajte napisati jednu na mobitel dok pijuckate kafu; pogodit ćete ton brže nego mislite.
Najčešće pogreške i razlikovanje
Kad se priča o činkvini, ljudi često poskliznu na dva načina: tipfeleri i nerazumijevanje porijekla. Jedan prijatelj mi je poslao tekst s “cinkvinom” — odmah sam znao da je riječ o brzom kucanju, ne o znalcu.
Drugi slučaj je suptilniji: netko pobrkа talijanski ton s hrvatskom normom pa dobije oblik koji ne stoji.
Ispravan oblik je činkvina (i izvedenice: činkvinom, činkvini). Ako vidite ć/č zamjenu — vjerujte, to je česta zamka. Kad sumnjate, provjerite izvor: riječ o petostihu? Upotrijebite činkvina. Riječ o drugom terminu slične dužine? Pregledajte etimologiju prije brze ispravke.
Mali trik: ako autocorrect nudi “cinkvina”, stanite… i provjerite rječnik. Bolje pet sekundi za provjeru nego pet ispravaka kasnije.
